Prošlost F.K. Željezničar
|
Dvije godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u jesen 1920. godine, radnici željezničke radionice u Sarajevu pokrenuli su inicijativu za formiranje fudbalskog kluba koji je dobio ime Željezničar. Prvi je tu ideju za formiranje kluba svojim kolegama predložio Dimitrije Dimitrijević. Sredinom jula 1921. godine, podnesena je molba Sarajevskom podsavezu za primanje Željezničara kao punopravnog člana podsaveza. Kako bi bio primljen u podsavez, Željezničar je trebao odigrati dvije utakmice i mečevi su dogovoreni sa ekipama SAŠK-a i Sarajevskog ŠK. Prvu zvaničnu utakmicu Željezničar je odigrao sa SAŠK-om 17. 09. 1921. godine i izgubio sa 5:1. Prvi gol u historiji kluba dao je Dimitrije Dimitrijević. Dan nakon ovog susreta odigran je meč sa Sarajevskim ŠK i Željezničar je ponovo bio poražen, ali ovog puta sa 2:1. Ono što je bilo najvažnije 19. 09.1921. godine, Željezničar postaje punopravni član saveza.
Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02.10.1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio neriješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
Kroz svoju historiju Željezničar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reći je da Željezničar ima najbolje navijače u BiH.
Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmiči u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. Željezničar postao član prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmičenja ostaje sve do početka Drugog svjetskog rata, tačnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmičenje.
U sezoni 1945./46., Željezničar se takmiči u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.
Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željezničar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željezničar kako bi svoje igrače ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igrača prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmiči u prvoj, drugoj, republičkoj i podsaveznoj ligi.
Već od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i počinje stvarati generacije fudbalera koji će ostvariti najbolje rezultate.
Prvi značajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željezničar je uspio doći do polufinala a u prethodnim mečevima savladao je ekipu Honveda iz Mađarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je također iz bivše Čehoslovačke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željezničar izgubio sa 2:1.
U sezoni 1970./71., Željezničar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željezničar se takmičio u kupu UEFA i uspio je doći do četvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim St. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u četvrtfinalnom meču Željezničar je izgubio od mađarskog Ferencvaroša na penale.
Da nisu slučajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na međunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željezničara pokazuju već naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U posljednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sačinjavali su: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Deraković. Tokom te sezone još su igrali: S. Kojović, Hrvat, M. Radović, Ibrahimović i Rodić. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomoćnicima Kulovićem i Požegijom. Željezničar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.
Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željezničar seli u niži rang takmičenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom meču gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24.05.1981. godine pred oko 50.000 gledalaca. Oba gola za Željezničar postigao je Mehmed Baždarević. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušić, Ćilic, Bahtić, Odović, Paprica, Baždarević, Nikić, Grabo, Komšić, Saračević i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautović, Baljić, Ivanović, Ćuric i N. Pehlivanović.
U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do početka agresije na BiH, tačnije do 1992. godine. Najveći uspjeh na euro-takmičenju i u svojoj historiji uopšte, Željezničar ostvaruje u sezoni 1984./85. kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijači Željezničara, dugo ce pamtiti. Mađarski Videoton je u prvom meču bio bolji od Željezničara pobijedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željezničar je imao povoljan rezultat od 2:0 sve do 90 minute kada igrač Videotona, Čuhaji, postiže pogodak i na taj način svom timu obezbjeđuje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sačinjavali: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Ćilic, Bahtić, Ćurić, Paprica, Baždarević, Škoro, Mihajlović, Samardžija i Nikić.
Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željezničar nastavlja takmičenje u Premijer ligi BiH.
Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vječitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovića u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdića a u ekipi su igrali: Gušo, Hurić, Burek, Pehlivanović, Kunić, Biščević,Mulaosmanović, Buljubašić, Fatić, Gredić, S. Žerić, Šopović, Zubanović i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo između gradskih rivala Željezničara i Sarajeva. Željezničar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željezničar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.
U sezoni 1999./2000., Željezničar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dođe do šampionske titule.
U sezoni 1999./2000. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu "Grbavica" pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić, Muratović, Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.
U sezoni 2000./2001. dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić (2) i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.
U sezoni 2001./2002. Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.
Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastle iz Engleske.
FK "Željezničar" – UEFA Liga Prvaka:
Željezničar – Akranes (3:0-1:0)
Lillestrom – Željezničar (0:1-0:1)
Željezničar – Newcastle (0:1-0:4)
Ispadanjem iz trećeg kruga kvalifikacija za Ligu Prvaka FK "Željezničar" se plasira u I kolo KUP-a UEFA, gdje za protivnika dobija FC Malaga (Španija), međutim da je bilo malo više sportske sreće FK "Željezničar" plasirao bi se dalje jer je u prvoj utakmici odigranoj u Sarajevu rezultat bio 0:0, a u revanš utakmici Malaga na početku utakmice iz penala postiže gol, što je ispostaviće se, bio i konačan rezultat utakmice.
U sezoni 2002/2003 Željezničar je viceprvak BiH i osvajač KUP-a BiH, te se plasira u pretkolo KUP-a UEFA, gdje je voljom žrijeba izvukao ekipu Anorthosis (Kipar). Prva utakmica se igra 14.08.2003. godine u Sarajevu a revanš 28.08.2003. na Kipru. Takmičenje u ovoj sezoni ostaće zapamćeno i po tome što se odvija na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.
U sezoni 2003./2004. još jednom je Željezničar fenomenalno odigrao drugi dio sezone i došao do drugog mjesta u koje ni najsmjeliji prognozeri nisu iskreno vjerovali. Gotovo ista ekipa, igrački možda čak i slabija u odnosu na jesenji dio, pokazala je pravo lice našeg kluba i izborila plasman na evropsku scenu. Na konačnoj tabeli zauzeli smo drugo mjesto sa 59 osvojenih bodova, dva boda iza prvoplasiranog Širokog Brijega, a tri ispred Sarajeva i Leotara. Poslije jesenje polusezone smo bili na osmom mjestu sa 22 boda. Bili smo najefikasniji tim u Premijer ligi sa čak 67 golova ili 2,23 po utakmici.
U sezoni 2004./2005. Željezničar je završio na 2. mjestu na tabeli Premijer lige, ali usljed neispunjavanja uslova za UEFA licencu nije igrao u Evropi. Ova sezona ujedno se smatra i najneuspješnijom od osvajanja prve titule prvaka 1998. godine. U ovu sezonu Željezničar ulazi odlučan da ostvari što bolji rezultat u Prvenstvu, te da ispuni uslove za dobijanje licence za evropska takmičenja, do kojih namjerava doci preko Kupa BiH.
Seniorski tim Fudbalskog kluba "Željezničar" u proteklim godinama ostvario je niz uspjeha. Iako su svi fudbaleri stasavali u najgorem periodu kada je trajala agresija na BiH, kada nisu postojali uslovi treniranja, rad u klubu se nije prekidao. U ratnim vremenima ekipa se okupljala po prohladnim salama bez osnovnih uvjeta za rad, ali sa velikom željom da se klub održi u funkciji. Treba napomenuti da je tokom agresije na BiH stadion Grbavica bio nedostupan igračima i da je pretrpio velika oštećenja. U potpunosti je uništena zapadna tribina, a teren se nije održavao četiri godine.
Pod granatama i snajperskim mecima, igrači Željezničara su dolazili na treninge što je u poslijeratnom vremenu rezultiralo nizom uspjeha. Poslije završetka rata bilo je mnogo obaveza pred rukovodstvom kluba: sanirati oštećeni stadion, opremiti ekipu, krenuti iz početka, jer se klub počeo dizati iz pepela.
Prvo državno prvenstvo BiH igrano je u okviru kvalifikacionih turnira u četiri grada a prve dvije iz grupa igrale su u finalnom turniru. Željezničar je u okviru sarajevske grupe uspio izboriti drugu poziciju što ga je odvelo na završni turnir koji je igran u Zenici. Desetine sati vožnje je trebalo ekipi da iz opkoljenog Sarajeva dođe do Zenice. I pored svih teškoća "Željezničar" je uspio u završnici zauzeti četvrto mjesto.
Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02.10.1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio neriješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
Kroz svoju historiju Željezničar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reći je da Željezničar ima najbolje navijače u BiH.
Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmiči u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. Željezničar postao član prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmičenja ostaje sve do početka Drugog svjetskog rata, tačnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmičenje.
U sezoni 1945./46., Željezničar se takmiči u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.
Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željezničar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željezničar kako bi svoje igrače ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igrača prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmiči u prvoj, drugoj, republičkoj i podsaveznoj ligi.
Već od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i počinje stvarati generacije fudbalera koji će ostvariti najbolje rezultate.
Prvi značajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željezničar je uspio doći do polufinala a u prethodnim mečevima savladao je ekipu Honveda iz Mađarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je također iz bivše Čehoslovačke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željezničar izgubio sa 2:1.
U sezoni 1970./71., Željezničar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željezničar se takmičio u kupu UEFA i uspio je doći do četvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim St. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u četvrtfinalnom meču Željezničar je izgubio od mađarskog Ferencvaroša na penale.
Da nisu slučajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na međunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željezničara pokazuju već naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U posljednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sačinjavali su: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Deraković. Tokom te sezone još su igrali: S. Kojović, Hrvat, M. Radović, Ibrahimović i Rodić. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomoćnicima Kulovićem i Požegijom. Željezničar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.
Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željezničar seli u niži rang takmičenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom meču gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24.05.1981. godine pred oko 50.000 gledalaca. Oba gola za Željezničar postigao je Mehmed Baždarević. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušić, Ćilic, Bahtić, Odović, Paprica, Baždarević, Nikić, Grabo, Komšić, Saračević i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautović, Baljić, Ivanović, Ćuric i N. Pehlivanović.
U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do početka agresije na BiH, tačnije do 1992. godine. Najveći uspjeh na euro-takmičenju i u svojoj historiji uopšte, Željezničar ostvaruje u sezoni 1984./85. kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijači Željezničara, dugo ce pamtiti. Mađarski Videoton je u prvom meču bio bolji od Željezničara pobijedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željezničar je imao povoljan rezultat od 2:0 sve do 90 minute kada igrač Videotona, Čuhaji, postiže pogodak i na taj način svom timu obezbjeđuje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sačinjavali: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Ćilic, Bahtić, Ćurić, Paprica, Baždarević, Škoro, Mihajlović, Samardžija i Nikić.
Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željezničar nastavlja takmičenje u Premijer ligi BiH.
Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vječitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovića u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdića a u ekipi su igrali: Gušo, Hurić, Burek, Pehlivanović, Kunić, Biščević,Mulaosmanović, Buljubašić, Fatić, Gredić, S. Žerić, Šopović, Zubanović i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo između gradskih rivala Željezničara i Sarajeva. Željezničar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željezničar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.
U sezoni 1999./2000., Željezničar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dođe do šampionske titule.
U sezoni 1999./2000. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu "Grbavica" pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić, Muratović, Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.
U sezoni 2000./2001. dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić (2) i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.
U sezoni 2001./2002. Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.
Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastle iz Engleske.
FK "Željezničar" – UEFA Liga Prvaka:
Željezničar – Akranes (3:0-1:0)
Lillestrom – Željezničar (0:1-0:1)
Željezničar – Newcastle (0:1-0:4)
Ispadanjem iz trećeg kruga kvalifikacija za Ligu Prvaka FK "Željezničar" se plasira u I kolo KUP-a UEFA, gdje za protivnika dobija FC Malaga (Španija), međutim da je bilo malo više sportske sreće FK "Željezničar" plasirao bi se dalje jer je u prvoj utakmici odigranoj u Sarajevu rezultat bio 0:0, a u revanš utakmici Malaga na početku utakmice iz penala postiže gol, što je ispostaviće se, bio i konačan rezultat utakmice.
U sezoni 2002/2003 Željezničar je viceprvak BiH i osvajač KUP-a BiH, te se plasira u pretkolo KUP-a UEFA, gdje je voljom žrijeba izvukao ekipu Anorthosis (Kipar). Prva utakmica se igra 14.08.2003. godine u Sarajevu a revanš 28.08.2003. na Kipru. Takmičenje u ovoj sezoni ostaće zapamćeno i po tome što se odvija na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.
U sezoni 2003./2004. još jednom je Željezničar fenomenalno odigrao drugi dio sezone i došao do drugog mjesta u koje ni najsmjeliji prognozeri nisu iskreno vjerovali. Gotovo ista ekipa, igrački možda čak i slabija u odnosu na jesenji dio, pokazala je pravo lice našeg kluba i izborila plasman na evropsku scenu. Na konačnoj tabeli zauzeli smo drugo mjesto sa 59 osvojenih bodova, dva boda iza prvoplasiranog Širokog Brijega, a tri ispred Sarajeva i Leotara. Poslije jesenje polusezone smo bili na osmom mjestu sa 22 boda. Bili smo najefikasniji tim u Premijer ligi sa čak 67 golova ili 2,23 po utakmici.
U sezoni 2004./2005. Željezničar je završio na 2. mjestu na tabeli Premijer lige, ali usljed neispunjavanja uslova za UEFA licencu nije igrao u Evropi. Ova sezona ujedno se smatra i najneuspješnijom od osvajanja prve titule prvaka 1998. godine. U ovu sezonu Željezničar ulazi odlučan da ostvari što bolji rezultat u Prvenstvu, te da ispuni uslove za dobijanje licence za evropska takmičenja, do kojih namjerava doci preko Kupa BiH.
Seniorski tim Fudbalskog kluba "Željezničar" u proteklim godinama ostvario je niz uspjeha. Iako su svi fudbaleri stasavali u najgorem periodu kada je trajala agresija na BiH, kada nisu postojali uslovi treniranja, rad u klubu se nije prekidao. U ratnim vremenima ekipa se okupljala po prohladnim salama bez osnovnih uvjeta za rad, ali sa velikom željom da se klub održi u funkciji. Treba napomenuti da je tokom agresije na BiH stadion Grbavica bio nedostupan igračima i da je pretrpio velika oštećenja. U potpunosti je uništena zapadna tribina, a teren se nije održavao četiri godine.
Pod granatama i snajperskim mecima, igrači Željezničara su dolazili na treninge što je u poslijeratnom vremenu rezultiralo nizom uspjeha. Poslije završetka rata bilo je mnogo obaveza pred rukovodstvom kluba: sanirati oštećeni stadion, opremiti ekipu, krenuti iz početka, jer se klub počeo dizati iz pepela.
Prvo državno prvenstvo BiH igrano je u okviru kvalifikacionih turnira u četiri grada a prve dvije iz grupa igrale su u finalnom turniru. Željezničar je u okviru sarajevske grupe uspio izboriti drugu poziciju što ga je odvelo na završni turnir koji je igran u Zenici. Desetine sati vožnje je trebalo ekipi da iz opkoljenog Sarajeva dođe do Zenice. I pored svih teškoća "Željezničar" je uspio u završnici zauzeti četvrto mjesto.