10/10/2010
Admin
z mnogobrojnih razloga, kako objektivnih tako i subjektivnih, historija našeg kluba nam se čini nekako posebno lijepom i slavnom. Stoga, redakcija našeg portala je odlučila ispričati jednu lijepu plavu priču o povijesti našeg kluba u vidu feljtona ''Željezničar kroz godine'' koji će se na zvaničnoj stranici našeg kluba objavljivati svakog četvrtka. Na ovaj način želimo mlađe generacije upoznati, a starije podsjetiti na događaje koji su pratili naš klub od njegovog samog početka, kako u dobrim tako i u onim lošim vremenima. Sretni smo što smo i mi, na neki način, dio ove lijepe priče koja je počela prije skoro devedeset godina i u prelijepom obliku traje do današnjeg dana. Feljton ''Željezničar kroz godine'' prikazat ćemo sa ukupno deset dijelova u kojima ćemo na odgovarajući način prezentirati veliki dio svijetle prošlosti našeg kluba. OSNIVANJE RADNIČKOG KLUBA (I DIO)Kada je daleke 1920. godine željeznički radnik Dimitrije Dimitrijević svojim prijateljima i radnim kolegama predložio osnivanje prvog sarajevskog radničkog kluba, niko nije mogao ni sanjati da će se lijepa priča prepričavati i skoro stoljeće poslije. Mladi željezničar, uzoran radnik i veliki sportski entuzijasta, svoju je ideju prvo prenio prijateljima Ludvigu Lepleu i Stjepanu Kataliniću. Dobivši podršku od cijenjenog inženjera građevinarstva Hinka Tegzeša, mladi radnici odlučnije kreću u organizaciju kluba, koji će se ponosno i veličanstveno održati sve do današnjih dana.
Počeci su bili teški, kao i mnogi trenuci poslije. Prvo je trebalo kupiti loptu što u to vrijeme nije bilo lahko. Potom se pristupilo skupljanju novca za dresove i ostalu opremu. Na prvim dresovima u kojima se novoformirani klub predstavio publici, bio je izvezen simbol lokomotive, koji se i do današnjih dana smatra glavnim obilježjem kluba. Teške materijalne okolnosti nisu sputavale mlade sportiste, klub je brzo registrovan te zvanično, postao član Sarajevskog fudbalskog podsaveza. Upravo se taj 19. septembar 1921. godine, smatra rođendanom našeg kluba. Klub je u tim teškim uslovima i zbog predznaka ''radnički'' imao podređen status u odnosu na druge sarajevske klubove. Nije to spriječilo Dimitrijevića i njegove drugove, kao ni cijelu željezničku organizaciju, da nastave.
Prvu službenu utakmicu fudbalski klub Željezničar odigrao je kao uslov za prijem u Podsavez. Protivnik je bio SAŠK, za kojeg su igrali najbolji sarajevski fudbaleri. Poraz od 5:1, nije demoralisao mlade željezničare koji su nastavili sigurno koračati ka prvim pobjedama i sportskim uspjesima. Dres kluba u prvoj utakmici nosili su: Cicvol, Tomić, Novak, Kefer, Adamović, Katalinić, Leple, Siber, Dimitrijević, Krajnc i Cvelfer. Još su nastupili Dunkl i Egić.
Prijemom u Savez, Željezničar je stekao pravo nastupa u drugom rangu takmičenja. Protivnici su mu bili Sparta, Troja i Barkhoba. Prva službena utakmica odigrana je protiv Troje 2. novembra 1921. Rezultat je bio neriješen, 1:1. No, trebalo je čekati do proljeća naredne godine da ''plavi'' ubilježe i prvu, povijesnu pobjedu. Ubjedljivo je savladana Barkhoba rezultatom 7:0. Vrijedi spomenuti i 1924. godinu, kada je Željezničar ostvario i najubjedljiviju pobjedu u svojoj 90-godišnjoj historiji. Savladana je Barkhoba sa velikih 18:0. Sezona 1925/26 donosi i prvi plasman mladog kluba u viši rang takmičenja koji se tada zvao Prvi razred sarajevskog podsaveza. Označit će to i svojevrsnu prekretnicu u funkcionisanju kluba, jer je konačno ostvaren rezultat koji se za ondašnje prilike mogao ocjeniti velikim.
Klub će se u tom rangu održati do početka II Svjetskog rata, bez mogućnosti daljeg napretka obzirom da je bogati SAŠK podupirala tadašnja vlast. SAŠK je tada bio prvi sarajevski klub i igrao je u prvoj ligi Jugoslavije.
U to vrijeme, Željezničar je svoje domaće utakmice igrao na Čengić Vili. Stadion ili vojno igralište, zvao se Egzercir. Bilo je u to vrijeme i boljih fudbalskih igrališta po gradu ali tadašnji siromašni radnički klub nije imao novca da ih iznajmi.
U takvim okolnostima i bez mnogo prostora za napredak, Željezničar će dočekati početak rata.
