Zubandan
Hadis Zubanović: Svi mi čestitaju "zubandan"
Dres u kojem je postigao gol ljutom rivalu Sarajevu, završio kod doktora Brace Jurišića
Autor 2011-06-05
Kod navijača Željezničara i Sarajeva 5. juni i utakmica između vječitih rivala finala plej-ofa iz 1998. godine na Koševu budi različite emocije. Simpatizeri bordo tima s tugom se prisjećaju poraza i odlučujućeg gola Hadisa Zubanovića u posljednjim trenucima meča. Zahvaljujući tom golu, ušao je u historiju Željezničara.
Zlatna slova
Navijači tima s Grbavice 5. juni slave kao "zubandan" i upravo to je bio povod za razgovor s Hadisom Zubanovićem, koji se prisjetio vremena od prije tačno 13 godina i jednog od najdražih dana u životu.
- Kako vrijeme odmiče, ovaj dan je sve nekako bitniji navijačima Želje. Nekada mi to nije jasno, jer je moj voljeni klub nakon 1998. osvajao titule, ali izgleda da prva poslijeratna ima posebnu i veliku težinu. Ovaj dan je zlatnim slovima upisan u historiji Želje. To je, definitivno, gol koji ima ogromnu vrijednost za mene, ali i za sve navijače tima s Grbavice - kaže Zubanović na početku razgovora.
Hadis ističe da je 5. juni na neki način postao njegov drugi rođendan i da tog dana dobiva nevjerovatan broj SMS-ova.
- To je nešto fascinantno. Poruke dobivam od brojnih prijatelja, ali i od ljudi koje godinama nisam vidio. Za sve njih to je jedan od najdražih dana u godini. Važniji im je na neki način od Nove godine ili nekog drugog praznika. U mobitelima već godinama čuvam te poruke, koliko mi memorija u njima dozvoljava - kaže bivši nogometaš Željezničara.
Brojne anegdote
Za ovu utakmicu vezane su brojne anegdote, a navijači Želje još mu prepričavaju kako su doživjeli utakmicu prije 13 godina.
- Nedavno me je sreo jedan momak i pričao mi kako je skoro umro zbog mog gola. Naime, u trenutku kada sam savladao Mirsada Dedića, on je jeo kikiriki i zrno mu je začepilo dušnik. Svi su na tribinama bili u euforiji i nisu obraćali pažnju na to što on leži. Tek su nakon određenog vremena vidjeli da mu nije dobro i pružili su mu prvu pomoć - kaže popularni Zuban.
Navijači Željezničara sigurno ne bi žalili veliku svotu novca da u svojoj kolekciji imaju plavo-bijeli dres s brojem sedam u kojem je Zuban nastupao na Koševu.
- Dres je kod našeg doktora Brace Jurišića i mislim da je to potpuno zasluženo. Prije finala rekao mi je: "Zubane, je li moj dres bez obzira na rezultat?" Naravno da sam potvrdno odgovorio. Nakon što sam čuo posljednji sudijski zvižduk, morao sam ga sakriti, jer su svi krenuli prema meni. Jurišić mi je rekao da dres stoji uokviren u njegovom stanu i obećao mi je da će ga vratiti mom sinu dok poraste - kaže Hadis.
I njegov otac Sejo na poseban je način proslavio gol na stadionu Koševo.
- Otac je na Koševo poveo Faruka, dječaka iz haustora. Nakon što sam dao gol, on je uzeo Faruka i od sreće ga bacao visoko uzrak. Poslije je pitao Faruka da ga ponovo vodi da gleda utakmice, a on ga je zamolio samo da ga ponovo ne baca visoko ako dam gol - s osmijehom se prisjeća Hadis.
Tradicionalno gledanje utakmice
Tradicionalno, Zubanović sa prijateljima 5. juna gleda snimak historijske utakmice između Željezničara i Sarajeva.
- Ne znam gdje ću gledati utakmicu u nedjelju. Često su me zvali navijači Želje koji imaju kafiće da gledamo tekmu skupa. Jedne je godine bila organizirana proslava u Međunarodnom centru za djecu i omladinu, gdje smo gledali utakmicu na velikom platnu, i to tačno u 20.15 sati. Bili su pozvani svi članovi zlatne generacije, ali i članovi uprave i treneri - kaže popularni Zuban.
Djeca s imenima Hadis
Mnogi navijači tima s Grbavice, nakon što je Zubanović postigao gol protiv Sarajeva, dali su svojim sinovima ime Hadis.
- Upoznao sam do sada tri dječaka koji su dobili ime po meni. To mi je posebno drago. To znači da će se još dugo, dugo pričati o utakmici na Koševu. Dao sam veliki broj golova, ali ovaj mi je osigurao da ne padnem u zaborav, na treninzima nisam uzaludno pretrčao stotine kilometara - kaže Hadis.